Vjerovatno ste i sami primijetili kako izgleda vaša porodična večera u posljednje vrijeme. Dijete gleda u ekran, vi provjeravate mejl između zalogaja, a partner skroluje kroz društvene mreže. Niko nije formalno odsutan, ali niko nije ni zaista prisutan. Ova scena se ponavlja u milionima domova širom svijeta, i nije samo vaša porodica – to je nova realnost modernog roditeljstva.
Istina je da tehnologija nije ni dobra ni loša sama po sebi. Problem nastaje u načinu na koji je koristimo i koliko vremena provodimo zalijepljeni za ekrane umjesto povezani jedni s drugima. Ono što možda ne znate je da se ove digitalne distrakcije ne odnose samo na djecu. Roditelji su podjednako, ako ne i više, odgovorni za kvalitet porodičnih odnosa u digitalnom dobu.
Kada roditelji propuštaju male, ali važne trenutke
Sjetite se posljednjeg puta kada je vaše dijete trčalo do vas sa crtežom, pričom iz škole ili pitanjem koje im se činilo najvažnijim na svijetu. Gdje je bio vaš telefon u tom trenutku? Ako ste poput većine roditelja, bilo je u vašoj ruci ili na dohvat ruke. Možda ste čak i rekli “samo jedan trenutak, dušo” dok ste završavali poruku ili gledali još jednu objavu.
Ovi mali prekidi izgledaju bezazleno. Šta je loše u tome da brzo odgovorite na poruku? Problem je što se ovi mali trenutci gomilaju. Naučnici ovo nazivaju “technoference” i otkrili su da čak i blage, svakodnevne distrakcije tehnologijom mogu oštetiti kvalitet interakcije između roditelja i djeteta.
Vaša djeca ne primjećuju samo kada gledate u telefon umjesto u njih. Ona internalizuju poruku da je ono što je na ekranu važnije od njih. Dijete koje pokušava da privuče vašu pažnju dok radite na telefonu ne uči samo da sačeka – ono uči kako je manje prioritetno od notifikacija koje vam stižu online. I to boli više nego što možete da zamislite.
Posebno je zabrinjavajuće što se ovo dešava u ranom djetinjstvu, kada se formiraju osnovi emocionalnog razvoja. Bebe i mala djeca uče kako da regulišu emocije gledajući lica roditelja. Kada ste na telefonu, vaše lice je neutralno, odsutno, nedostupno za tu vitalnu emocionalnu razmjenu. Ovo nije samo na nivou teorije, dokazano je da djeca roditelja koji često koriste telefone pokazuju više problema u ponašanju i manje sposobnosti da se nose sa frustracijama.
Digitalne navike koje djeca uče od nas
Ovdje dolazimo do nezgodne istine: djeca ne rade ono što im kažemo, ona rade ono što mi radimo. Možete držati lekcije o važnosti ograničavanja vremena provedenog za ekranom koliko god želite, ali ako vi provjeravate Instagram dok voze bicikl ili gledate u telefon za stolom, vaša djeca dobijaju drugačiju poruku.
Roditelji danas provode između tri i pet sati dnevno na telefonima. Mnogi od nas se bude ujutru i prvo što uradimo je da provjerimo telefon. Posljednje što vidimo prije spavanja je ekran. Ulazimo u WC sa telefonom. Čekamo u redu i automatski izvlačimo telefon kao da je refleksna radnja. Djeca sve ovo vide i uče da je ovo normalno ponašanje.
Što je još zabrinjavajuće, često opravdavamo upotrebu tehnologije jer “radimo” ili jer se “bavimo važnim stvarima”. Međutim, za dijete je razlika između toga da li skrećete pažnju zbog posla ili zbog TikTok-a nepostojeća. I u oba slučaja oni dobijaju manje vaše pažnje i vremena.
Djeca koja su učestalo zanemarivana zbog roditeljskih telefona počinju da traže negativnu pažnju. Ona postaju glasnija, prave nered, ili se svađaju sa bratom ili sestrom tj. rade bilo šta da odvuku pažnju roditelja od ekrana. A onda roditelji reaguju frustracijom, ne shvatajući da su oni ti koji su inicirali ovaj ciklus.
Put ka zdravijim digitalnim navikama za cijelu porodicu
Dobra vijest je da ne morate baciti telefone u smeće da biste popravili situaciju. Ono što možete uraditi je da budete svjesni toga kako tehnologija ulazi u vaše porodične trenutke i ponašati se sa namjerom da se grade zdravi odnosi.
Prvo, analiziraje svoje ponašanje i ukoliko imate problem, priznajte ga. Važno je shvatiti da nije samo djetetov problem sa korišenejm telefona, već je porodični problem sa tehnologijom. Kada prihvatite da svi u porodici doprinose ovim distrakcijama, možete početi da radite na stvaranju promjena koje imaju smisla za sve.
Razmislite o kreiranju fizičkih zona bez tehnologije u vašoj kući. Trpezarijski sto je savršeno mjesto za početak. Nema telefona za stolom znači da nema telefona ni za roditelje ni za djecu. Isto može važiti i za dnevnu sobu poslije 19h ili za spavaće sobe. Ove zone postaju zaštićeni prostori gdje se razgovori zaista dešavaju.
Takođe, obratite pažnju na kvalitet vremena koje provodite sa djecom. Nije dovoljno samo biti fizički prisutan – trebate biti mentalno i emotivno tu. Kada dijete priča, spustite telefon. Pogledajte ga u oči. Pokažite da slušate ne samo ušima već cijelim bićem. Ovih 15 minuta pune pažnje vrijedi više od tri sata provođenja vremena u istoj prostoriji dok ste oboje za ekranima.
I nemojte zaboraviti na sebe. Vi takođe zaslužujete vrijeme bez ekrana, vrijeme kada možet da dišete, mislite i budete jednostavno prisutni u trenutku. Vaša djeca će vidjeti da cijenite te trenutke, i oni će naučiti da čine isto.
Na kraju, radi se o balansu i namjeri. Tehnologija nije neprijatelj, već alat. Kao i svaki alat, može biti korišćen dobro ili loše. Kada napravimo svjesnu odluku da tehnologija služi našim odnosima umjesto da ih zamjenjuje, kada stvorimo prostore gdje ljudi dolaze prije piksela, tada možemo uživati u prednostima digitalne ere bez žrtvovanja onoga što je najvažnije – duboke, autentične veze sa djecom.
Sljedeći put kada vam dijete priđe dok ste na telefonu, pokušajte ovo: spustite telefon. Potpuno. Okrenite se prema njemu/njoj. Vidite šta se dešava. Možda ćete biti iznenađeni koliko toga ste propuštali.