“Mama, mogu li danas da ne idem u školu? Svi pričaju o meni, izbacili su me iz Viber grupe i u komentarima na poslednju objavu dječaci iz odjeljenja pišu “pe****…””
Tako je jedanaestogodišnjak Marko, odličan i primjeran đak, plakao jedne večeri, kad je majka otkrila šta se zapravo krije iza promjene njegovog ponašanja, te da je nekoliko učenika iz škole dijelilo screenshotove poruka u kojima su ga ismijavali na osnovu izgleda i ponašanja. Onlajn nasilje koje Marko trpi traje već mjesecima, a uživo – ignorisanje, šaputanja i smijeh kad Marko prolazi do učionice.
Osjećaš tjeskobu dok ovo čitaš, neugodno ti je i razmišljaš o svom djetetu?
Nažalost, ovakvi slučajevi nisu izuzetak i tvoj strah je opravdan.
Šta pokazuju istraživanja - koliko je nasilje rasprostranjeno među djecom i koliko šteti?
- U studiji WHO Europe – Health Behaviour in School-aged Children iz 2022. godine, otkriveno je da oko 16% djece uzrasta od 11 do 15 godina prijavljuje da su bili cyberbully-ovani u posljednjih nekoliko mjeseci.
- U istom istraživanju, između 12-13 % djece priznalo je da su oni sami nekoga cyberbully-ovali, što pokazuje da nasilje onlajn nije samo pasivno – i djeca su svjesni počinioci.
- Studije pokazuju da cyberbullying ima ozbiljne posljedice: povećan rizik od depresije, tjeskobe, loše slike o sebi, probleme sa spavanjem, i u nekim slučajevima samopovređivanje i suicidalne misli.
Priča: Marko i njegova majka
Da se vratimo Marku. Marko je u ranijim razredima pomagao drugoj djeci u učenju, bio je društven i volio je crtati. Sve se promijenilo kad je grupa dječaka iz odjeljenja počela da mu šalje poruke, da ga snima u školi i šeruje njegove snimke i slike u zajedniče grupe uz komentare o izgledu, glasu i ponašanju. Niko iz škole mu nije direktno rekao, ali su njegovi “prijatelji” u onlajn grupi počeli ignorisanje – ne pozivaju ga vani, ne odgovaraju na poruke… Djevojčice koje su se nekada družile s njim, sada su počele da ga izbjegavaju jer ne žele i one da budu isključene iz grupe. Praviti meme-ove na Markov račun sada je postao način da budeš “kul” u školi i dio ekipe.
Za Marka je to značilo da se svaki odlazak u školu pretvara u borbu sa sopstvenim mislima. Počeo je da sjedi u zadnjim klupama i spušta pogled, da jede sam tokom odmora, da prestaje da nosi crteže na čas likovnog jer je ubijeđen da će ga ponovo svi ismijati. Kod kuće je sve češće govorio da ga boli stomak, da je umoran, a majka je primijetila da noćima ostaje budan i gleda u plafon. Nekada vedro i nasmijano dijete postalo je tiho, zabrinuto i nesigurno u svoju vrijednost.
Kako je reagovala majka:
- Prvo mu je te večeri uz zagrljaj rekla: “Vjerujem ti, vidim da te to boli.” Bez osuđivanja.
- Pomogla mu je da sačuva poruke, screenshotove – datume, korisnička imena.
- Zajedno su istražili funkcije prijavljivanja na društvenim mrežama – Marko je prijavio neke profile, blokirao druge.
- Obratili su se pedagogu škole; škola je organizovala sastanak s razredom da se kroz radionicu razgovara o vršnjačkom nasilju.
- Majka je potražila pomoć psihologa jer je Marko počeo imati nesanice i osjećaj da se ništa neće promijeniti.
Šta roditelji mogu da urade?
U Markovoj priči lako prepoznajemo ono što istraživanja opisuju: povlačenje, tihi bol, osjećaj da je dijete samo. Ali postoje koraci koje roditelj može preduzeti da pomogne.
- Prepoznajte znakove. Ako dijete naglo mijenja ponašanje – briše društvene mreže, odbija školu, ne želi među vršnjake – to može biti signal da nešto nije u redu.
- Razgovarajte bez osuđivanja. Kada je Markova majka čula njegove riječi, prvo mu je rekla: “Vjerujem ti i tu sam za tebe.” To je skinulo teret krivice s njega. Umjesto kritike (“Zašto si uopšte na društvenim mrežama? Zašto već nisi pričao sa razrednom?”), važno je ponuditi sigurnost.
- Sačuvajte dokaze. Screenshotovi, poruke, datumi – sve to može biti potrebno kasnije. Iako je poriv da se sve odmah izbriše jak, dokazi daju snagu vašem glasu pri prijavljivanju nasilja.
- Prijavite nasilje. Sve društvene mreže imaju opcije za prijavu i blokiranje.
- TikTok – kako blokirati korisnike i prijaviti nasilje: TikTok Help Center
- Instagram – uputstva za prijavu i zaštitu od uznemiravanja: Instagram Help Center
- Snapchat – prijavljivanje zlostavljanja i podešavanja sigurnosti: Snapchat Safety
Uključite dijete u taj proces da osjeti kontrolu. Škola takođe mora biti obaviještena – razredni starješina, pedagog i psiholog imaju odgovornost da reaguju.
- Potražite stručnu pomoć. Kao što je Markova majka učinila, kontaktirajte psihologa. Djeci, mimo vaših riječi ohrabrenja, treba i stručna podrška da nauče kako da se nose s anksioznošću, kako ponovo da vjeruju u sebe i grade odnose sa vršnjacima.
- Jačajte samopouzdanje. Ohrabrujte dijete da radi ono što voli – sport, crtanje, muzika. Podsjetite ga da je vrijedno i voljeno bez obzira na ono što piše u komentarima. Digitalna pismenost i razgovor o granicama na internetu dodatno jačaju osjećaj sigurnosti.
Gdje su danas Marko i njegova majka?
Priča o Marku je izmišljena – ali nažalost, mnogo je djece poput Marka čija majka, otac ili staratelj ne prepoznaju znakove na vrijeme. Mnoga od te djece nastavljaju da pate u tišini, uvjerena da je problem njihovo ponašanje ili izgled, da je nemaju pravo glas, ili da niko ne bi razumio.
Jedna od studija kaže i da su djeca koja su trpjela cyberbullying više od četiri puta sklonija da razmišljanju o samoubistvu ili da pokušaju da ga počine, u poređenju sa vršnjacima koji nisu bili izloženi takvom nasilju. Takođe, globalno, svake godine umire skoro 46.000 adolescenata od samoubistva – što je među pet vodećih uzroka smrti u dobi od 10 do 19 godina.
Dragi roditelji, razmislite i posmatrajte svoje dijete, ne odbacujte promjene kao “samo pubertet” ili “proći će”. Problem koji sa njegove/njene strane izgleda preveliko (jer jeste preteško kad si sam u njemu) može biti zaista opasan ako se ne prepozna, ne razgovara o njemu i ne potraži pomoć.
Vaš glas, vaša podrška, zajednički razgovor i akcija mogu biti ono što sprječava dugoročne posledice po dijete ili, u nekim slučajevima, tragediju. Niste sami – i vaše dijete ne mora da prolazi taj put samo.
U Crnoj Gori možete prijaviti vršnjačko nasilje pozivom na besplatnu SOS liniju 080 – 777 – 777, koja je dostupna 24 sata dnevno, svuda u zemlji, bez obzira na starosnu dob i status pozivaoca. Pozivi se snimaju, a zaposleni iz Ministarstva prosvjete i nauke odgovaraju na pozive radnim danima od 7 do 15 časova, dok su snimljeni pozivi nakon tog vremena preslušavani narednog radnog dana.
