U digitalnom svijetu koji nas svakodnevno okružuje, pitanje šta naša djeca gledaju, čitaju i s kim se povezuju na internetu postaje sve važnije. Mnogi roditelji vjeruju da ako dijete prati „bezopasne“ profile ili koristi poznate aplikacije, nema mnogo razloga za brigu. Međutim, ono što često zaboravljamo jeste da djeca ne biraju sav sadržaj koji im se prikazuje – već to umjesto njih radi algoritam.
Šta su zapravo algoritmi?
Algoritam je niz pravila ili instrukcija koje kompjuterski sistemi koriste da odluče koje informacije će vam prikazati. U slučaju društvenih mreža, algoritmi analiziraju ogroman broj podataka: koje sadržaje korisnik lajkuje, koliko dugo ih gleda, šta komentariše, koje profile prati, koliko često koristi aplikaciju i u koje doba dana.
Svaka društvena mreža koristi svoje posebne algoritme, ali svi imaju jednu zajedničku osobinu – oni ne prikazuju sadržaj hronološki (po redu kojim je objavljen), već selektivno, na osnovu procjene šta će korisnika najviše „zakačiti“. U nastavku ćemo pojašniti kako to konkretno izgleda na najpopularnijim platformama koje djeca koriste.
Kako funkcionišu algoritmi najpopularnijih društvenih mreža?
YouTube koristi takozvani “recommendation system“, koji se sastoji od dva glavna koraka. Prvo, algoritam skenira milijarde videa kako bi napravio uži izbor potencijalno relevantnih za korisnika. Zatim, drugi korak personalizuje te preporuke na osnovu toga šta je korisnik prethodno gledao, koliko dugo je ostao na videu, koje teme preferira, i kako su slični korisnici reagovali na taj sadržaj. Dakle, YouTube ne prikazuje najkvalitetniji video, već onaj koji vjerovatno nećeš „preskočiti“. Kod djece, to može značiti da jedan klik na video o „zabavnim izazovima“ vodi ka sve ekstremnijim i ponekad rizičnim klipovima, jer algoritam „nagrađuje“ sadržaj koji izaziva snažnu reakciju, ne nužno onaj koji je bezbjedan ili edukativan.
TikTok koristi posebno moćan algoritam poznat po svojoj sposobnosti da brzo „nauči“ šta korisnik voli. Algoritam uzima u obzir engagement signals, kao što su koliko dugo gledaš video (čak i bez lajkovanja), da li ga gledaš više puta, da li odmah skroluješ dalje, da li komentarišeš ili dijeliš. Za samo 10 – 20 minuta korišćenja, algoritam već formira personalizovani „For You Page“ – beskonačni niz videa koji su posebno prilagođeni tvojoj pažnji.
Instagram koristi kombinaciju signala: na šta si kliknuo, koje profile pratiš, koliko dugo gledaš određene storije, kakve objave lajkuješ i koje teme dominiraju tvojim interakcijama. Instagramov Explore Feed je posebno zanimljiv jer koristi machine learning modele koji konstantno uče kako tvoj „digitalni ukus“ evoluira. Problem nastaje kada algoritam identifikuje da tvoje dijete, recimo, često gleda sadržaj influensera koji promovišu „idealnu ljepotu“ ili luksuzni način života. Vrlo brzo, cijeli feed će biti preplavljen sličnim sadržajem, što može stvoriti osjećaj neadekvatnosti, poremećenu sliku tijela i pritisak da se dostiže nerealna verzija života. Algoritam ne pravi razliku između zabave i uticaja na mentalno zdravlje – važno je samo da dijete ostane aktivno.
Facebook, iako manje popularan među djecom i tinejdžerima danas, ima sličan algoritamski princip. Njegov „News Feed“ se bazira na ranking sistemu koji svakom sadržaju dodjeljuje „score“ – rezultat koji zavisi od toga koliko blisko ste povezani s osobom koja je objavila sadržaj, koliko ste puta reagovali na slične objave, koliko je sadržaj popularan u mreži, i koji je tip objave (video, link, tekst, slika). Kod starije djece i tinejdžera, ovo može značiti da će često viđati sadržaje iz određenih grupa ili stranica koje „hrane“ samo jedan pogled na svijet – što stvara tzv. filter bubble, gdje dijete više ne dobija uravnotežene informacije, nego samo ono što potvrđuje njihove postojeće stavove ili emocije.
Snapchat se razlikuje jer primarno služi za direktnu komunikaciju, ali i on ima dijelove poput Discover i Spotlight sekcija koje su algoritamski vođene. Discover nudi sadržaje koje uređuju medijske kuće, ali i brojni influenseri, dok Spotlight funkcioniše slično TikToku – algoritam prikazuje kratke video klipove na osnovu onoga što je korisnik prethodno gledao ili lajkovao. Problem je što se veliki broj sadržaja ovdje plasira bez ikakve moderacije specifične za djecu, i često ima komercijalni cilj – privlačenje pažnje kroz provokaciju ili senzaciju.
Kako su algoritmi problematični za djecu?
Na prvi pogled, izgleda da algoritmi pomažu djeci da brzo pronađu sadržaj koji ih zanima. Međutim, postoje i rizici koje algoritmi nose.
Prvo, algoritmi podstiču pasivnu potrošnju, djeca više ne biraju šta žele da gledaju, već samo reaguju na ono što im se servira. To slabi kritičko razmišljanje i razvija navike koje su više refleks nego svjesna odluka.
Drugo, algoritmi favorizuju sadržaj koji izaziva određene emocije: šok, strah, bijes, zavist. Djeca koja se još uvijek emocionalno razvijaju nemaju alate da se nose sa ovakvim uticajima.
Treće, dolazi do stvaranja informacionih mjehura. Ako algoritam „zaključi“ da dijete voli da gleda sadržaj o, recimo, teorijama zavjere, počeće mu prikazivati sve više sličnog. Algoritmi mogu prepoznati raspoloženje djeteta i prilagoditi sadržaj tako da mu odgovara. Ovo može pojačati negativne emocije, a stalna izloženost takvom sadržaju može imati trajan uticaj na mentalno zdravlje.
I konačno, algoritmi su dizajnirani da stvaraju zavisnost. Kroz tzv. dopaminski ciklus – stalan tok kratkih nagrada (like, notifikacija, video) – dijete postaje „zakačeno“ na interakciju s ekranom. Ovo direktno utiče na pažnju, san, uspjeh u školi i odnose u stvarnom životu. UNICEF i EU Kids Online upozoravaju da algoritamsko okruženje predstavlja jedan od najznačajnijih rizika za digitalno zdravlje djece.
Glavne opasnosti algoritamskog sadržaja za djecu
Neprimjereni sadržaj
Algoritmi nisu etički – njima je primarni cilj zadržavanje pažnje. To znači da čak i kada dijete ne traži štetan sadržaj, algoritam mu ga može predložiti ako sistem procijeni da će izazvati jaču emocionalnu reakciju ili produžiti vrijeme provedeno na platformi. Djeca mogu biti izložena:
- Ekstremnim idealima ljepote (npr. „thinspiration“ sadržaji koji podstiču poremećaje u ishrani),
- Opasnim izazovima (npr. „blackout challenge“ ili „devious licks“),
- Uznemirujućim ili manipulativnim sadržajima prerušeni u dječije videozapise.
Rješenje
Aktivirajte roditeljske kontrole i pažljivo koristite aplikacije poput YouTube Kids. Iako ova platforma koristi automatsko filtriranje i nudi sadržaj posebno prilagođen djeci, u praksi se pokazalo da ovi sistemi nisu savršeni. Jedan od najpoznatijih primjera je tzv. “Elsagate“ – slučaj u kojem su se naizgled dječiji videozapisi (s likovima kao što su Elsa, Spiderman ili Peppa Pig) pretvarali u uznemirujuće scene s nasiljem, bizarnim ponašanjem i zbunjujućim porukama. Uprkos automatizovanoj verifikaciji, ovi sadržaji su završili među preporukama za djecu.
Echo chamber efekt
Echo chamber (efekat odjeka) označava situaciju u kojoj algoritam konstantno servira sličan sadržaj baziran na prethodnim interesovanjima korisnika – bez prikazivanja različitih perspektiva. Kod djece i tinejdžera, to znači da se digitalni svijet sužava na ono što im je već poznato, prijatno ili zabavno, a ne nužno korisno, tačno ili raznovrsno.
Posljedice uključuju:
- ograničavanje sposobnosti kritičkog mišljenja,
- jačanje stereotipa i predrasuda,
- potencijalno širenje dezinformacija i teorija zavjere.
Na primjer, ako dijete često gleda videe koji promovišu zavjere ili pseudonauku, algoritam će mu sve više nuditi takve sadržaje, čime se dodatno učvršćuje jedna, često iskrivljena, slika svijeta. Pročitaj više o echo chamber efektu – Campaign Asia
Zašto je ovo važno za roditelje?
Roditelji često misle da ako dijete prati samo poznate ili provjerene profile, da je digitalno okruženje sigurno. Ali algoritmi ne prikazuju sadržaj prema pouzdanosti, edukativnoj vrijednosti ili etičnosti. Njihov cilj je pažnja. A sadržaji koji šokiraju, izazivaju jake emocije ili podstiču ekstremna mišljenja – najefikasnije privlače pažnju.
Upravo zato, djeca mogu biti izložena sadržajima koji utiču na njihovu sliku o sebi, tijelu, svijetu oko njih ili čak ponašanju. Prema izvještaju Kraljevskog društva za javno zdravlje, korišćenje društvenih mreža povezano je sa povećanim nivoima anksioznosti, depresije i lošeg sna među mladima. Njihova studija je otkrila da strah od propuštanja (FOMO), koji se često pojačava društvenim mrežama, značajno doprinosi anksioznosti i stresu.
Šta roditelji mogu da urade
Roditelji imaju ključnu ulogu u zaštiti djece od negativnog uticaja algoritama na društvenim mrežama. Iako algoritmi prikazuju sadržaj koji privlači pažnju, često to znači da djeca neprestano gledaju slične, ponekad i štetne objave. Evo kako možete pomoći:
Prvo i najvažnije razgovarajte s djecom. Objasnite im kako algoritmi funkcionišu i zašto im se prikazuje određeni sadržaj. Pomozite im da razviju kritički odnos prema onome što gledaju i da prepoznaju emocionalni uticaj takvih objava.
Ograničite vrijeme pred ekranom, ne kao kaznu, već da im pomognete da naprave balans između online i offline života. Podstičite ih da se bave sportom, hobijima ili jednostavno provode više vremena van mreže.
Iskoristite roditeljske kontrole koje nude platforme poput YouTube-a, TikTok-a ili Instagram-a. Podesite naloge da budu privatni, ograničite preporučeni sadržaj i pratite aktivnosti ako su mlađi. Uz pomoć aplikacija kao što je Kidslox možete pratiti vrijeme korišćenja, zaključati aplikacije u određeno doba dana i analizirati navike pregledanja sadržaja.
Podstičite medijsku pismenost i samopouzdanje – naučite djecu da razmišljaju o sadržaju koji gledaju: ko ga je napravio, zašto, i kako se zbog toga osjećaju. Ohrabrite ih da prate pozitivne, edukativne izvore.
Na kraju, ostanite uključeni. Otvorena komunikacija i vaše interesovanje za njihov digitalni svijet jača povjerenje i omogućava da reagujete na vrijeme, ako bude potrebe. Roditelji i staratelji danas imaju na raspolaganju brojne alate za digitalni nadzor i zaštitu djece. Aplikacije poput Google Family Link, Bark, Qustodio, Net Nanny i Kaspersky Safe Kids omogućavaju praćenje online aktivnosti, filtriranje neprimjerenog sadržaja, upravljanje vremenom pred ekranom, pa čak i detekciju cyberbullyinga ili eksplicitnog sadržaja, sa ciljem stvaranja sigurnijeg digitalnog okruženja za djecu.
Zaključak
Algoritmi društvenih mreža igraju ključnu ulogu u oblikovanju sadržaja koje naša djeca vide. Iako ovi sistemi pomažu da se sadržaj personalizuje, oni često favorizuju emocije i angažman na štetu sigurnosti i mentalnog zdravlja mladih korisnika. Na primjer, istraživanja Pew Research Centra iz 2023. godine jasno pokazuju da veliki broj mladih osjeća povećani pritisak, anksioznost i stres zbog sadržaja na društvenim mrežama.
Zato je važno da roditelji ne ostavljaju digitalno odrastanje djece samo u rukama tehnologije, već aktivno razumiju kako algoritmi funkcionišu i podučavaju djecu kako da kritički biraju sadržaj. Resetovanje algoritama, postavljanje granica korištenja i otvoren dijalog o digitalnim navikama mogu znatno smanjiti negativne uticaje i pomoći djeci da razviju zdrav odnos prema internetu.
- Podijeli sa prijateljima
- Podijeli sa prijateljima
Povezane cjeline:
