Djeca danas odrastaju uz ekrane – televizore, mobitele, tablete i računare – već od malih nogu. Zapravo, nedavna istraživanja pokazaju da djeca mlađa od 8 godina provode 2,5 sata dnevno ispred ekrana, pri čemu djeca mlađa od 2 godine već prelaze jedan sat dnevno. Naizgeld zvuči bezazleno, jer na kraju krajeva, ovi mališani su rođeni u doba digitalne tehnologije i snalaze se sa uređajima ponekad i bolje od svojih roditelja. Međutim, istraživanja upozoravaju da ekrana nije bezazlena “dadilja“. Stručnjaci za razvoj djece smatraju da je previše tehnologije toksično za mlade mozgove. U tihim trenucima prije spavanja ili tokom igre, ekrani pružaju brzu, “osiromašenu” stimulaciju koja zaobilazi učenje iz stvarnog svijeta.
Digitalne tehnologije i san djece
Istraživanja pokazuju da korištenje ekrana neposredno prije spavanja znatno ometa san djece. Plavo svjetlo sa tableta, telefona i TV ekrana obmanjuje mozak da misli da je još uvijek dan. Istraživanja pokazuju da djeca koja koriste uređaje prije spavanja spavaju značajno manje. U jednoj studiji, djeca koja su gledala TV ili igrala video igrice neposredno prije spavanja spavala su oko 30 minuta manje, a oni koji su koristili telefone ili računare gubili su skoro sat vremena sna svake noći u poređenju sa vršnjacima koji nisu koristili ekrane prije spavanja. Plavo svjetlo sa ovih uređaja potiskuje hormon spavanja melatonin, odlažući pospanost, pa čak i izazivajući simptome slične nesanici.
Nedostatak sna ima kaskadne efekte. Umorni mališani se bude nervozni i nefokusirani, a akumulirani gubitak sna može povećati faktore rizika za gojaznost i lošu koncentraciju. Pedijatrijski naučnici za spavanje naglašavaju da je kvalitetan san ključan za mlade mozgove: čak i malo manje sna može značiti maglovito jutro i poteškoće sa učenjem sljedećeg dana. Ovo je potvrđeno u nedavnom ispitivanju u Ujedinjenom Kraljevstvu: jednostavno isključivanje ekrana sat vremena prije spavanja kod mališana skromno je poboljšalo efikasnost sna kod djece i smanjilo buđenja tokom noći. Ukratko, vrijeme prije spavanja treba da bude rezervisano za opuštanje – a ne za ekrane.
Alternative za bolje uspavljivanje
Umjesto igrica ili crtića za laku noć, potstaknite ritual čitanja priča. Na primjer, zajedno pročitajte slikovnicu ili knjigu prije spavanja. Naučna istraživanja pokazuju da zajedničko čitanje pred spavanje obogaćuje dječji rječnik, jača vezu roditelja i djeteta, smiruje dijete i olakšava usnivanje. Dok čitate, dijete zamišlja likove i događaje, umjesto da bude uznemireno brzim izmjenama na ekranu. Osim čitanja, tiha muzika ili lagane društvene igre pomažu djetetu da se opusti prije sna umjesto stimulativnih sadržaja. Ovakvim rutinama dijete uči da se opusti bez ekrana i bolje se naspava.
Digitalne tehnologije i dječija pažnja
Pažnja je preduslov za učenje i razvoj – bez nje dijete ne može obrađivati informacije, učiti ni rješavati probleme. Međutim, razne platforme na mobilnim telefonima koje se danas koriste, su dizajnirane da privuku pažnju i korisna suptilno natjeraju da što više vremena provede na njima konzumirajući sadržaj. Ono što je zabrinjavajuće je da kod mališana to može značiti probleme sa pažnjom u kasnijem dobu.
Dr Majkl Rič sa Harvarda objašnjava to na sljedeći način: ekrani “oblikuju strukturu našeg mozga” jačanjem veza koje se koriste tokom gledanja ekrana, dok se drugi nervni putevi (za igru, dodir, slušanje itd.) “odsecaju” zbog neupotrebljivanja. Kod djece do 6 godina, čiji se mozgovi formiraju sa preko milion nervnih veza svake sekunde, ovo je posebno alarmantno. Dijete fiksirano na uključeni tablet ili pametni telefon propušta bogat, multi-senzorni unos (miris doručka, osjećaj roditeljske ruke, razgovor) koji je neophodan za razvoj pažnje i kontrole impulsa. Kao što dr Rič ističe, problem sa vremenom provedenim ispred ekrana često nije u tome što je sadržaj toksičan – već u onome što dijete propušta dok je zaokupljeno uređajem.
Ove brige su potkrijepljene čvrstim podacima. U kanadskoj studiji predškolske djece, djeca koja su koristila ekran preko 2 sata dnevno mnogo su češće pokazivala nepažnju. Imali su skoro 6 puta veće šanse za klinički značajne probleme sa pažnjom i 7,7 puta veće šanse da ispunjavaju kriterijume za simptome ADHD-a nego oni sa koji su manje vremenom provodili ispred ekrana. Slično tome, istraživači sa Kembridž Univerziteta otkrili su da su dojenčad koja su rutinski izložena ekranima već sa 4 mjeseca lošije prolazila na testovima kontrole impulsa sa 14 mjeseci od vršnjaka koji nisu bili izloženi. Druge evropske studije pokazuju da je često prebacivanje između igrica, video zapisa, aplikacija u direktnoj vezi sa većom impulsivnošću i poteškoćama u prebacivanju fokusa kod male djece. U suštini, brza, stalno dostupna priroda aplikacija i video zapisa može trenirati um mališana da očekuje stalnu novost, što otežava koncentraciju na bilo šta sporo ili tiho na duže vrijeme.
Savjeti i preporuke za roditelje
S obzirom na ove rizike, dječiji stručnjaci pozivaju roditelje da zauzmu čvrst stav o ranoj upotrebi tehnologije. Nove smjernice SZO-a su vrlo jasne: dojenčad ne bi trebalo da provode vrijeme ispred ekrana, dok bi mališani (2-4 godine) trebalo da ograniče upotrebu ekrana na oko sat vremena visokokvalitetnog sadržaja dnevno.
Pedijatar dr Ranko Rajović, osnivač MenSA-e i stručnjak za razvoj mozga, preporučuje još strožija ograničenja: djeca mlađa od 7 godina bi trebalo da dobiju najviše 1-2h dostupnost TV-u i 30-60 minuta računaru dnevno – i duplo više vremena za igru napolju. Cilj nije samo smanjiti korištenej ekrana, već zdrav balans upotrebe tehnologije sa igrom u stvarnom svijetu i vremenom provedenom sa porodicom.
Sa druge strane, umjerena, kvalitetna upotreba tehnologije može djeci ponuditi i pozitivne sadržaje. Primjerice, istraživanje pokazuje edukativne aplikacije, interaktivne priče ili didaktičke igrice mogu obogatiti dječji rječnik i logičko razmišljanje.
No, nijedna aplikacija neće nadoknaditi nedostatak sna ili igru s vršnjacima. Stoga, evo nekoliko preporuka koje vam mogu koristiti:
Ograničite vrijeme pred ekranom.
Nakon škole ili vrtića potstaknite dijete da se igra vani, gradi lego, crta ili sluša priče – aktivnosti koje traže pažnju bez ekrana.
Praktikujte vježbe za koncentraciju.
Slagalice, kreativno crtanje i društvene igre jačaju fokus i kognitivne vještine bez vizualnih podražaja ekrana.
Uvedite odmore od digitalnih tehnologija.
Jedan dan u nedjelji ili vikendom cijela porodica neka isključi ekrane na duže vrijeme. Kao alternativu ekranima možete planirati porodične aktivnosti kao što su igra, šetnja, zajednička priprema obroka isl.
Nema ekrana prije spavanja.
Sat-dva prije odlaska u krevet isključite sve ekrane (telefon, TV, kompjutor). Umjesto toga stvorite opuštajuću rutinu – tiho čitanje priče, lagana muzika i priča ili opoštajuća igra.
Budite uzor.
Djeca uče iz vašeg ponašanja. Ako ste vi non-stop na telefonu, i dijete će željeti isto. Pokažite mu da je u redu odložiti telefon i posvetiti se porodici.
Potstičite zajedništvo i igru.
Potaknite dijete da se bavi sportom, umjetnošću ili druži s prijateljima bez ekrana. Porodični trenuci – igra, priče, razgovor – bez tehnologije jačaju vezu i zadovoljavaju potrebe koje se djeci često čine nedostupnima u digitalnom svijetu.
Koristite roditeljske kontrole.
Koristite roditeljske kontrole. Ograničite vrijeme korištenja i blokirajte neprimjeren sadržaj. Mnogi uređaji i aplikacije imaju postavke za automatsko zaustavljanje ekrana nakon zadanog vremena.
Zaključak
Tehnologija je danas nezaobilazna komponenta naših života, ali njezinu ulogu kod djece moramo pažljivo nadzirati. Neadekvatno i pretjerano korištenje može ozbiljno narušiti san, pažnju i mentalno zdravlje djece. S druge strane, pravilna pravila – ograničeno vrijeme ekrana, edukativni sadržaji i vrijeme bez tehnologije – omogućiće djetetu da iskoristi prednosti tehnologije bez štetnih posljedica.
Ključ je u ravnoteži: dovoljno sna, puno igre i kvalitetno ali ograničeno vrijeme provedenо koristeći ekran.
Povezane cjeline:
