„Samo da objavim ovu sliku – vidi kako je sladak.“
„Samo porodica i prijatelji to vide.“
„Pa svi to rade.“
Ako si roditelj, velika je vjerovatnoća da si bar jednom pomislio/la nešto slično. Društvene mreže su odavno već postale dio svakodnevice gdje smo navikli da dijelimo radosti, uspjehe, uspomene. Djeca su često u centru tih priča, bez obzira da li ste roditelj, bliska rodbina, prijatelj, vaspitač/ica itd.
Ali… da li se ikada zapitamo kako se dijete osjeća zbog toga? I još važnije – kakve posljedice to dijeljenje može imati po njega, sada ili kasnije?
Šta je zapravo „sharenting“?
„Sharenting“ je pojam koji nastaje spajanjem riječi sharing (dijeljenje) i parenting (roditeljstvo). Odnosi se na situacije u kojima roditelji objavljuju fotografije, snimke i informacije o svojoj djeci na internetu – od prvih koraka, školskih priredbi i rođendana, do svakodnevnih trenutaka iz kuće.
U malim sredinama, kakva i jeste Crna Gora, ove objave često dobijaju još veću vidljivost – „svi se znamo“, „to je krug ljudi kojem vjerujem“. I baš tu roditelji često steknu osjećaj lažne sigurnosti.
Kada rizici počnu da nadmašuju koristi
Većina roditelja to radi iz najboljih namjera. Dijeljenje fotografija i priča o djeci pomaže roditeljima da osjete ponos i radost, dobiju podršku i savjete, ostanu povezani sa porodicom i prijateljima, posebno onima koji ne žive blizu.
Za nove roditelje, ili one koji nemaju snažnu podršku u stvarnom životu, onlajn zajednice mogu biti mjesto razumijevanja i olakšanja. U krajnjem, sharenting ne dolazi iz loše namjere.
Ipak, internet ne funkcioniše po pravilima povjerenja i bliskosti.
Čak i kada su profili privatni, roditelj:
ne zna ko sve zaista vidi sadržaj,
ne može kontrolisati da li će se fotografije sačuvati ili proslijediti,
ne zna gdje i u kom kontekstu će završiti.
U svijetu u kojem se lični podaci lako zloupotrebljavaju, zabilježeni su slučajevi krađe identiteta djece povezani upravo sa informacijama koje su roditelji dijelili. Još teže je saznanje da fotografije djece mogu završiti na stranicama koje služe za njihovu seksualnu eksploataciju.
Dodatni rizik danas predstavlja i vještačka inteligencija i upotreba alata koji mogu izmijeniti obične, „bezazlene“ fotografije u sadržaj koji roditelji nikada ne bi ni mogli da zamisle.
A gdje je dijete u svemu tome?
Jedno od najvažnijih pitanja sharentinga je pravo djeteta na privatnost i saglasnost.
Sharenting često počinje dok su djeca bebe. Prije nego što izgovore prvu riječ, mnoga djeca već imaju digitalni trag koji će ih pratiti cijelog života. Dijete nije imalo priliku da kaže da li želi da se njegov lik dijeli, kako želi da bude predstavljen, šta želi da ostane privatno. Kasnije, kada odrastu, neka djeca osjećaju stid, ljutnju ili nelagodu zbog sadržaja koji je o njima objavljen. Imaju osjećaj da njihov glas nije bio važan.
Kako djeca postaju tinejdžeri, počinju da grade sopstveni identitet – i onlajn i van njega. Ono što roditelj smatra slatkim ili bezazlenim, dijete može doživjeti kao narušavanje privatnosti. U porodicama to često vodi ka nesporazumima, narušenom povjerenju, povlačenju i ćutanju. U malim sredinama, gdje se „sve brzo sazna“, ove situacije mogu biti posebno bolne.
Kako pronaći ravnotežu
Organizacije koje se bave zaštitom dječijih prava preporučuju da roditelji, kad god je moguće, traže saglasnost djeteta prije objavljivanja sadržaja. To uključuje razgovor o tome šta se dijeli, gdje taj sadržaj ide, i ko će ga vidjeti.
Roditelji bi trebalo da dijele što manje ličnih podataka, da koriste privatna podešavanja i da se zapitaju kako bi ta objava mogla uticati na dijete za pet, deset ili dvadeset godina.
Važno je biti svjestan da ne postoji potpuno bezbjedno dijeljenje na internetu. Svaka fotografija dječijeg lica potencijalno može biti zloupotrijebljena ili izmijenjena – čak i kada su namjere roditelja najbolje.
Zlatno pravilo: Kada niste sigurni, izaberite privatnost.
Pristup dijeljenju uz dozu samopropitivanja može pomoći roditeljima da pronađu balans. Ako se dvoumite, pokušajte da se zapitate: Da li bih volio/la da je neko ovako dijelio sadržaj o meni, bez mog pristanka?
Poštovanje djetetove sadašnje i buduće privatnosti jedan je od najvažnijih poklona koje mu možemo dati u digitalnom svijetu koji ne zaboravlja.