U današnjem svijetu, gdje se tehnologija razvija brže nego ikada prije, pojam vještačke inteligencije (AI) sve češće se spominje. Većina je čula za ChatGPT i slične aplikacije – upravo su one izbacile vještačku inteligenciju (AI) u prvi plan. Međutim, AI nije samo chatbot za odgovaranje na pitanja. Kao roditelji, prirodno je da se pitate šta to znači za budućnost vaše djece. Da li je AI nešto čega se treba bojati, ili je to alat koji će im pomoći da uspiju? Cilj ovog teksta je da vam razjasni te dileme i pruži sveobuhvatan uvid u to šta roditelji treba da znaju o vještačkoj inteligenciji.
- U članku možete pročitati sljedeće (kliknite na naslov koji vas interesuje):
- Šta AI *nije*
- Šta je onda AI (vještačka inteligencija)
- Gdje se vještačka inteligencija krije u našim životima (a da to možda i ne znamo)?
- Potencijalni izazovi i brige: Šta roditelji treba da imaju na umu?
Šta AI *nije*
Prije svega: AI NIJE ljudska inteligencija u računaru. To znači da, iako često govorimo o „inteligenciji“, AI ne razmišlja niti osjeća kao čovjek. Ne posjeduje vlastitu svijest, emocije ili moral. Još uvijek ne postoje pravi roboti iz naučnofantastičnih filmova; trenutno imamo samo uske sisteme (često zovene “veštačka uska inteligencija”) koji obavljaju tačno određene zadatke. Kao što IBM naglašava, „veštačka inteligencija (uska inteligencija) je jedina vrsta AI koja trenutno postoji“, dok je univerzalna (generalna) AI – koja bi imitirala punu ljudsku inteligenciju – nešto što nas tek čeka u budućnosti.
AI takođe nije nepogrješiva niti sama po sebi korisna – ona uči iz podataka, pa ponavlja i pojačava greške ako su ulazni podaci loši. Digitalnialati na bazi vještačke inteligencije ne prave uvijek ispravne procjene, pošto se uče na postojećim informacijama, koje mogu biti netačne ili pristrasne. Drugim riječima, AI može prenijeti i pojačati predrasude sadržane u podacima na kojima je trenirana. Zato je važno znati da AI ne razumije kontekst i emocije isto kao ljudi – na primjer, AI neće znati da ste ljutiti ili tužni dok joj postavljate pitanje, iako će dati odgovor na osnovu naučenih uzoraka.
Na kraju, AI nije samo ChatGPT (ili samo LLM tj. veliki jezički modeli). ChatGPT je specifična vrsta AI koja se naziva generativna veštačka inteligencija – ona koja stvara nove tekstove, slike, muziku i slično. Generativni modeli kao što je ChatGPT ili Gemini mogu kreirati sadržaj (tekst ili slike) od nule, ali postoji mnogo drugih AI sistema koji rade sasvim drugačije stvari. Dakle, AI je širi pojam: ona uključuje i aplikacije za prepoznavanje slika, glasovne asistente, autonomna vozila, medicinsku dijagnostiku i mnoge druge. Generativni AI je samo jedan, jako popularan, primjer tehnologije u okviru šire oblasti vještačke inteligencije
Šta je onda AI (vještačka inteligencija)
Ako AI NIJE svemoćan robot, šta je tačno? Najkraća definicija – koju primjenjuje i stručna literatura – glasi da je AI računarski sistem sposoban da obavlja zadatke koji bi inače zahtijevali ljudsku inteligenciju. To uključuje sposobnost učenja iz podataka, prepoznavanja obrazaca, davanja preporuka, donošenja odluka ili razumijevanja govora i slika. Preciznije rečeno, AI sistemi su najčešće mašinski sistemi sposobni da daju predviđanja, preporuke ili da utiču na okolinu u skladu sa ciljevima koje definiše čovjek.
Dio ovoga čine metode mašinskog učenja. Mašinsko učenje (ML) je oblast unutar AI u kojoj računari „uče“ iz podataka umjesto da im se svaki korak programira ručno. Kao što MIT Sloan objašnjava, „kada kompanije danas implementiraju AI programe, najvjerovatnije koriste mašinsko učenje“, tako da se ti pojmovi često miješaju. Drugim riječima, kompjuteri obrađuju velike količine podataka (tekstova, slika, zvuka) i pronalaze obrasce. Na osnovu tih obrazaca, kreiraju se modeli koji predviđaju nove vrijednosti ili donose odluke. Tu npr. spadaju preporučivanje filmova na Netflixu prema dosadašnjem gledanju, prepoznavanje istorijske građevine na fotografiji u repozitoijumu slika ili predviđanje vremena poslije analize istorijskih meteoroloških podataka.
U praksi, onda, većina „AI“ koju viđamo u svijetu jeste skup specijalizovanih sistema: jedan model je treniran da prepoznaje lica na slikama, drugi da prevodi s jezika na jezik, treći da odgovara na pitanja (kao npr. ChatGPT), itd. AI mora biti istreniran za neki zadatak da bi ga obavila. Dakle, kad kupite mobilni telefon ili skinete neku aplikaciju, moguće je da ta aplikacija koristi neku vrstu modela mašinskog učenja koji je već bio obučen na milione primjera prije nego što vi krenete da je upotrebljavate.
Primjerice, najnoviji napredak u AI-u potiče od dubokih neuronskih mreža (Deep Learning), tehnologije koja datoj mašini dozvoljava da obrađuje kompleksne zadatke i sama „uči“. To je tehnologija iza ChatGPT-a, Siri-ja, pretraživanja slika i mnogih drugih. McKinsey naglašava da su generativni AI modeli kao ChatGPT samo jedan dio: oni služe za kreiranje novog sadržaja (tekstova, slika, muzike). Ali postoje i drugi pravci AI-a – kao što su kompjuterski vid (računari koji „vide“ i interpretiraju slike) ili prediktivna analitika (računari koji prave prognoze na osnovu podataka).
Kao sažetak, AI je skup tehnologija u kojima uređaji uče iz podataka i automatizuju zadatke. U današnjoj praksi, to obično znači inteligentni algoritam koji uči uz pomoć mašinskog učenja (posebno dubokih neuronskih mreža). Zbog toga, iako se u medijima često AI i mašinsko učenje koriste međusobno, za običnog korisnika je važno znati da iza svakog „pametnog“ rješenja najvjerovatnije stoji upravo neki model mašinskog učenja koji je treniran na velikoj količini podataka.
Gdje se vještačka inteligencija krije u našim životima (a da to možda i ne znamo)?
AI je danas već svuda oko nas, mada često toga i nismo svjesni jer radi u pozadini. Čak i naša jutarnja rutina može biti pod uticajem AI. Na primjer, mnogi pametni telefoni ili budilnici koriste AI-alarm koji prati kako spavamo i budi nas u optimalnom trenutku. Ovakvi sistemi analiziraju vaše disanje i pokrete, prate ritam vašeg sna i onda alarm oglašavaju baš kad ste u lakšem, površnom snu. Time se smanjuje osjećaj pospanosti. Aplikacije poput Sleep Cycle i pametnih Google uređaja već koriste takve algoritme koji detektuju faze sna na osnovu zvuka i pokreta.
Još jedan tipičan primjer su personalizovane vijesti i news feed na društvenim mrežama. Primijetili ste da društvene mreže i portali prikazuju upravo sadržaj na koji postoji veća vjerovatnoća da ćemo se zadržati ili slične onima koje smo već čitali/gledali? To je upravo zbog AI-a. Algoritmi uče šta nas zanima, pa servisi kao što su Instagram, TikTok, Twitter, Google News, Apple News isl. automatski rangiru i pokazuju vijesti za koje se smatra da će nam se svidjeti. To je oblik sistema preporučivanja („recommender system“). Slično rade Netflix i YouTube. Gledanjem filmova ili videa vi “učite” njihove AI modele o svojim sklonostima, pa vam se ubuduće automatski nudi sadržaj sličnog žanra. Istraživanja pokazuju da Netflix koristi ML da analizira šta su ljudi gledali i s tim predloži nove filmove ili serije. Sa druge strane, online prodavnice, kao što su Amazon i Temu, se oslanjaju na istoriju kupovine i pregleda proizvoda kako bi preporučili druge proizvode. Ako u kući imate pametni TV ili uređaj za streaming, vjerovatno ste već iskusili kako vam AI “ugađa“ sa tačnom onim što bi vas moglo zanimati da gledate.
AI se krije i u procesiranju jezika i govora koje koristimo svakodnevno. Glasovni asistenti poput Apple Siri, Amazon Alexa ili Google Assistanta zapravo su AI-programi za prepoznavanje i razumevanje jezika. Kad kažete „Hej Siri, kako je vrijeme danas?“, telefon ili zvučnik koristi AI model za govornu interakciju tako što prepoznaje vaše riječi, šalje ih na obradu u „oblak“, i vrati vam odgovor nazad. Iako ova komunikacija djeluje prirodno, treba znati da se radi o složenoj obradi signala. Međutim, važno je biti svjestan da ovi uređaji stalno slušaju zvuk okoline kako bi mogli prepoznati kada izgovorimo komandu. Studija sa Northeastern univerziteta upozorava da su oni „gotovo uvijek uključeni“ i da kompanije sve prikupljene podatke (zvukove, komande) koriste da bi profilirale korisnike tj. pratile šta radimo na internetu. U prevodu, podaci iz razgovora sa AI-asistentom mogu se koristiti za kreiranje profila i ciljano oglašavanje. Kao roditelj, zato treba znati da korištenje glasovnog asistenta nije besplatno, već „plaćate“ tako što dijelite svoje podatke.
Još jedan primjer AI koji je često skriven u kući su pametni uređaji za dom – TV, termostati, sigurnosne kamere… Primjerice, pametni termostat može automatski učiti kada je neko kod kuće i podešavati temperaturu u kući za optimalnu udobnost i uštedu energije. Sigurnosne kamere često koriste AI za analizu slike – na primjer, da prepoznaju lice člana porodice ili da detektuju nepoznatu osobu u dvorištu. Na taj način, AI tehnologija može ponekad čak pomoći u zaštiti doma, ali zahtijeva i povjerenje roditelja jer snimci i podaci idu često na servere proizvođača, pa je dobro pročitati politike privatnosti kako biste tačno znali šta se radi sa vašim podacima.
I naravno, AI je sveprisutna u našim telefonima. Jeste li primijetili da kamera automatski prepoznaje scene (hranu, pejzaž, lica) i posvijetljuje ili poboljšava sliku? To je takođe AI u akciji. Savremeni pametni telefoni imaju ugrađen AI u kamerama koje analiziraju pozadinu u realnom vremenu i podešavaju ekspoziciju, fokus, zasićenost boja i dodaju efekte (npr. zamućenje pozadine kod portreta). Drugim riječima, umjesto da vi ručno birate postavke kamere, AI prepoznaje da snimate zalazak sunca ili portret osobe i prilagođava škljocanje tako da dobijete što bolju sliku. Dakle, skoro svaki foto-aparat u telefonu danas krši natpisi „AI kamere“ – i to automatskim podešavanjem da bismo dobili fotografiju „kao DSLR“, bez dodatnog truda.
Još neki primjeri AI-a u našoj svakodnevici
Ako koristite Google Maps ili slične aplikacije za navigaciju, AI analizira trenutne informacije o saobraćaju da vam predloži najbolju rutu. Neki modeli automobila koriste AI za pomoć u vožnji (npr. automatsko kočenje pred preprekom), oslanjajući se na ugrađene senzore. Kod autonomnih vozila, kompjuterski vid omogućava da „vide“ cestu oko sebe i donose brze odluke.
Osim toga, kamere na javnim površinama sve češće koriste AI za prepoznavanje lica i praćenje kretanja radi bezbjednosti, ali to otvara ozbiljna pitanja o privatnosti i mogućem nadgledanju građana.
Google Translate, DeepL i sl. koriste duboko učenje za prevođenje jezika, Grammarly koristi AI kako bi predložio koriekcije u pisanju, a automatsko dovršavanje teksta (kad vam telefon sam predloži sljedeću riječ dok pišete) takođe se oslanja na AI za predviđanje koje reči bi najvjerovatnije napisali na osnovu prethodnog teksta.
Pametni satovi i narukvice koriste AI da bi pratili korake, otkucaje srca, san i druge zdravstvene pokazatelje. Ovi uređaji mogu detektovati kad vam otkucaji srca postanu neobično brzi ili usporeni, upozoriti vas i sugerisati da se obratite doktoru.
Spam filter u Gmailu koristi AI da prepozna neželjenu e-poštu. U osnovi, naučen je na hiljadama poruka šta je spam, pa blokira pokušaje krađe identiteta ili neželjenog marketinga. Isto tako, rezultati Google pretrage prilagođeni su prema vašim prethodnim klikovima i interesima – AI personalizuje i rangira sajtove na osnovu mnogobrojnih faktora.
Ukratko, vještačka inteligencija se krije u aplikacijama i uređajima koje svakodnevno koristimo. Od digitalnih asistenata i prijedloga za filmove do automatskih filtera u šopingu. AI nas na taj način „prati“, pomaže nam da ne pretrpamo mozak trivijalnim odlukama i učini digitalne servise pametanim. No, ta korist dolazi sa cijenom…
Potencijalni izazovi i brige: Šta roditelji treba da imaju na umu?
Sa tako širokom primjenom vještačke inteligencije, roditelji se suočavaju sa mnogim pitanjima. Prije svega, privatnost i bezbjednost. Uređaji poput telefona, kamera i zvučnika konstantno „slušaju“ i prikupljaju podatke o korisnicima. Kao što istraživanje pokazuje, veliki proizvođači glasovnih asistenata (Google, Apple, Amazon) prate aktivnosti korisnika i analiziraju ih radi profilisanja. Roditelji bi trebali biti svjesni da često se često preskače čitanje ugovora o korišćenju. Stoga je dobro postaviti postavke privatnosti na pametnim uređajima i ograničiti šta djeca smiju koristiti. Na primjer, preduzmite korake da glasovni asistenti ne budu stalno u stanju snimanja ličnih razgovora, ili objasnite djeci da nikad ne otkrivaju osjetljive podatke glasovnim komandama.
Drugo, AI-modeli mogu generisati veoma uvjerljiv sadržaj, ali nijesu nepogrešivi. Generativna AI može brzo kreirati tekst i slike koje izgledaju autentično, ali postoji mogućnost da budu netačni ili zlonamjerni. UNICEF upozorava da AI može pružati lažne informacije koje mogu biti uvjerljivije od ljudski kreiranih. To znači da djeca (i mi) moramo zadržati kritički stav prema svemu – ne smijemo bez razmišljanja vjerovati svemu što pročitamo ili vidimo. Ako učenik dobije tekst od ChatGPT-a ili roditelj pročita članak za koji možda ni ne zna da je kreiran AI-em, treba provjeriti informacije iz pouzdanih izvora i razgovarati s djetetom o tome da AI može i da pogriješi.
Treće, tu su etički aspekti i uticaj na djecu. Kad AI daje preporuke ili učestvuje u interakcijama, postavlja se pitanje pravednosti i pristrasnosti. AI se “hrani“ podacima i jednako je dobar koliko su uneseni podaci validni i kvalitetni. Stoga, ako algoritam uči na istorijskim podacima koji sadrže predrasude, nove generacije će to naslijediti. Takođe, AI u obrazovanju i zabavi može formirati djetetove navike. Primjera radi, neke društvene mreže uvode “AI prijatelje” ili chat-botove na koje djeca mogu naletjeti – kao npr. što Snapchat ima AI-chatbot kojeg koriste tinejdžeri. Iako AI agenti mogu pomoći u učenju (postavljati pitanja, objašnjavati gradivo), takođe treba postaviti jasne granice – dijete ne treba da razgovara s nepoznatom osobom preko AI-chatbota bez nadzora, jer je još uvijek nesigurno da li se iza ekrana krije samo softver ili neko s lošim namjerama.
Istraživanje Oxford univerxiteta ukazuje na još jednu poentu – AI često ne uvažava specifične potrebe djece. Studija ističe da se etički principi AI rijetko prilagođavaju djetetovom razvoju, a roditelji ponekad nijesu dovoljno uključeni u to kako se AI kreira za djecu. Drugim riječima, nema dovoljno pravila o tome kako da se zaštiti mentalno zdravlje i privatnost djece u digitalnom svijetu. Kao roditelj, važno je biti aktivan u praćenju noviteta i sigurnosnih preporuka za digitalnu pismenost i AI. To podrazumijeva edukaciju – razumjeti bar osnovno o digitalnoj sigurnosti i postaviti ograničenja (vrijeme korištenja uređaja, vrste dozvoljenih aplikacija, razgovor o cyber-nasilju i slično).
Četvrto, kad algoritmi uče šta nam se sviđa, to može odvesti u „zavisnost“ od ekrana. Primijetili ste li da neki ljudi satima skrolaju društvene mreže, uvijek čekajući novi „savršeni“ sadržaj? AI tih društvenih mreža im pokazuje tačno one vrste sadržaja za koje je sigurno da će ih zadržati što više na platformi – da osoba praktično zaboravi i što je došla da pogleda, pa i da izađe sa platforme. Roditelji bi trebalo razgovarati s djecom o odgovornom korištenju tehnologija, o tome da algoritmi nijesu zamjena za stvarne prijatelje i aktivnosti. Takođe, treba ih upozoriti da ne objavljuju sve o sebi na društvenim mrežama – AI i kompanije mogu to iskoristiti u analizi i ciljanom marketingu.
Konačno, uticaj AI na budućnost poslova i obrazovanja je neminovan. Činjenica da ChatGPT može napisati sastav u trenu navodi na razmišljanje da li će djeca prevariti nastavnike ili će nastavnici morati izmijeniti testove? O svemu ovome se intenzivno raspravlja, ali jedno je sigurno da djeca moraju naučiti kako bezbjedno i odgovorno koristiti AI alate umjesto da ih se boje. Roditelji i školske ustanove mogu učiti djecu da koriste AI kao pomoć (npr. za učenje stranih jezika ili kod matematike), ali uz potpuno razumijevanje njegovih granica (AI često ne obrađuje nužno izvorne reference i može pogriješiti).
Ukratko, roditeljski savjet bi bio da pratite šta se nudi vašem djetetu (aplikacije, igračke, edukativni roboti) i postavljajte zdrave granice. Razgovarajte otvoreno o tome kako AI radi i kakve podatke dijete ostavlja za sobom. Ohrabrite kritičko mišljenje – na primjer, kad dijete upotrijebi AI-asistenta, pitajte: “Kako si došao do tog odgovora? Jesi li provjerio izvor?” Tako će naučiti da AI nije nepogrješiv autoritet, već korisna tehnologija čija je svrha da pomogne ljudima.
- Danica Čelebić
Ekspertkinja za strateške inovacije i digitalizaciju, suosnivačica ISOC Crna Gora
- Podijeli sa prijateljima
- Danica Čelebić
Ekspertkinja za strateške inovacije i digitalizaciju, suosnivačica ISOC Crna Gora
- Danica Čelebić
Ekspertkinja za strateške inovacije i digitalizaciju, suosnivačica ISOC Crna Gora
- Podijeli sa prijateljima