Digitalni identitet vašeg djeteta nastaje mnogo prije nego što ono otvori svoj prvi nalog. Ono što je zanimljivo je da najveći dio njega ne pišete ni vi ni ono, već sistemi koji posmatraju šta radite na internetu.
Prva fotografija sa ultrazvuka podijeljena na Facebooku. Rođendanska slika na Instagramu sa lokacijom vrtića. Aplikacija za učenje koja bilježi koliko brzo dijete rješava zadatke. Igrica koja zna u koliko sati uveče se igra. Svaki od ovih trenutaka ostavlja trag, a zajedno ti tragovi čine sliku osobe koju platforme, oglašivači i trgovci podacima koriste, čuvaju i prodaju.
Ako ste pročitali naš tekst Digitalni otisak vašeg djeteta: Šta trebate da znate, već znate razliku između aktivnog i pasivnog otiska i kako da zaštitite dječje naloge. Ovaj tekst ide korak dalje: objašnjava kako se iz tih tragova gradi digitalni identitet, ko ga zapravo gradi, šta to može značiti za budućnost djeteta i koja prava porodice imaju. Na kraju vas čeka radni list koji možete popuniti zajedno sa djetetom.
Digitalni identitet nije profil već infrastruktura
Digitalni identitet je skup svih podataka po kojima sistemi na internetu prepoznaju osobu, povezuju je sa njenim aktivnostima i donose odluke o njoj. To nije samo profil na društvenoj mreži koji uređujete, već mreža zapisa raspoređenih na stotine servera kojima nikada niste pristupili.
Korisno je zamisliti ga kao infrastrukturu, recimo poput vodovoda. Ne vidimo je svaki dan, ali ona tiho određuje šta nam je dostupno: koje oglase vidimo, koje vijesti nam se prikazuju, koliko plaćamo za neku uslugu, pa čak i da li nam se nešto uopšte nudi.
Kao i svaka infrastruktura, i ova ima vlasnike, pravila i one koji odlučuju kako se gradi. Pitanje za roditelje nije da li će dijete imati digitalni identitet – imaće ga – već ko će imati najviše uticaja na to kakav će on biti.
Tri sloja: ono što dijelite, ono što se bilježi i ono što se zaključuje
U tekstu o digitalnom otisku razlikovali smo aktivni otisak (ono što svjesno dijelimo) i pasivni (ono što se bilježi bez našeg znanja). Za razumijevanje identiteta važan je i treći sloj: ono što sistemi iz tih tragova zaključuju o nama.
Ponašanje: Platforme bilježe ne samo šta kliknemo, već i šta preskočimo, koliko se zadržimo na nekom videu i koliko brzo skrolujemo. Iz tih obrazaca mogu da procijene raspoloženje, interesovanja i navike.
Lokacija: Čak i kada je GPS isključen, lokacija se može približno odrediti preko IP adrese, Wi‑Fi mreža u blizini ili metapodataka fotografija. Obrasci kretanja otkrivaju gdje dijete živi, gdje ide u školu i kada trenira.
Podaci o uređaju: Model telefona, operativni sistem, jezik, instalirane aplikacije i reklamni identifikatori omogućavaju da se ista osoba prepozna u različitim aplikacijama, čak i bez prijave.
Društveni graf: Ko su prijatelji, koga dijete prati, sa kim se dopisuje i ko ga označava na slikama. Iz mreže kontakata može se zaključiti mnogo toga što dijete nikada nije reklo — ponekad i o osobama koje uopšte nemaju nalog.
Treći sloj je najvažniji jer ga ne vidimo i ne možemo lako da ispravimo. Zaključak algoritma ne mora biti tačan da bi imao posljedice.
Ko gradi identitet: vi, dijete ili platforme
Odgovor je svi troje, ali ne podjednako, i ne istim redom kroz odrastanje.
Vi, roditelji: Prvih godina roditelji su glavni autori. O rizicima dijeljenja dječjih fotografija (sharenting) pisali smo ranije. Ovdje je važno nešto drugo: svaka objava nije samo uspomena, već i ulazni podatak. Ime, uzrast, izgled, škola i ljudi oko djeteta postaju temelj profila na koji platforme godinama dograđuju.
Dijete: Kako odrasta, dijete počinje samo da gradi svoj identitet. Ono bira nadimke, objavljuje, komentariše i eksperimentiše… To je zdrav dio odrastanja. Problem je što internet teško zaboravlja, pa greške iz trinaeste godine mogu ostati vidljive i u trideset petoj.
Platforme: One grade najveći i najtrajniji dio, drugi i treći sloj, i to neprekidno, u pozadini, bez obzira na to šta vi ili dijete objavite. Njihov biznis model često zavisi od toga da o korisniku znaju što više.
Zato kontrola nad digitalnim identitetom ne znači samo „pazi šta objavljuješ“. Znači i razumjeti šta se prikuplja kada ništa ne objavljujete.
Zašto je sve ovo važno dugoročno: podaci od danas, odluke sjutra
Podaci prikupljeni danas mogu da se čuvaju godinama, kopiraju, prodaju i kombinuju sa novim izvorima. Dijete koje danas ima deset godina ulaziće na tržište rada, tražiti kredit i ugovarati osiguranje u svijetu u kojem automatizovane odluke postaju sve češće. Evo par primjera:
Zapošljavanje: Poslodavci i agencije za regrutaciju često pregledaju javne profile kandidata. Sve više se koriste i alati koji automatski procjenjuju kandidate. Stari komentari, fotografije ili grupe kojima je osoba pripadala kao tinejdžer mogu uticati na prvi utisak.
Krediti: U nekim zemljama finansijske kompanije već eksperimentišu sa „alternativnim podacima“ — ponašanjem na internetu, vrstom uređaja ili navikama plaćanja — kako bi procijenile kreditnu sposobnost ljudi bez kreditne istorije. Mladi su upravo takva grupa.
Osiguranje: Osiguravači koriste sve više podataka o načinu života, od fitnes aplikacija do navika u vožnji. Zaključci o zdravlju ili rizičnom ponašanju izvedeni iz digitalnih tragova mogu jednog dana uticati na cijenu ili dostupnost polise.
Važno je ne preuveličavati: u Evropi, pa i u Crnoj Gori koja svoje propise usklađuje sa pravom EU, postoje pravila koja ograničavaju ovakvu upotrebu podataka. Opšta uredba o zaštiti podataka (GDPR) daje ljudima pravo da ne budu predmet odluka zasnovanih isključivo na automatskoj obradi koje ih značajno pogađaju, a Akt o vještačkoj inteligenciji EU svrstava sisteme za procjenu kreditne sposobnosti, zapošljavanje i određivanje cijena životnog i zdravstvenog osiguranja u kategoriju visokog rizika.
Ipak, podaci putuju preko granica, a pravila se mijenjaju. Najsigurniji podatak je onaj koji nikada nije prikupljen.
Koja prava imate u Crnoj Gori
Skupština Crne Gore je u septembru 2026. usvojila novi Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, usklađen sa evropskim GDPR-om. Za porodice su najvažnije ove stvari iz teksta zakona koji je Vlada predložila (Standard):
- Saglasnost roditelja do 16. godine (predlog zakona). Za djecu mlađu od 16 godina, online servisi bi smjeli da obrađuju podatke na osnovu saglasnosti samo ako je saglasnost dao ili odobrio roditelj, a servis mora razumno da to provjeri.
- Pravo na pristup. Možete tražiti od kompanije da vam kaže koje podatke o vama ili djetetu ima.
- Pravo na ispravku i brisanje („pravo na zaborav“). Netačne podatke možete ispraviti, a u mnogim slučajevima tražiti da se obrišu.
- Pravo na prigovor i povlačenje saglasnosti. Saglasnost se može povući u bilo kom trenutku, i to mora biti jednako jednostavno kao i njeno davanje.
- Prenosivost podataka. Možete tražiti svoje podatke u formatu koji se može prenijeti drugom servisu.
Nadzor sprovodi Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (azlp.me), kojoj se građani mogu obratiti ako smatraju da su im prava povrijeđena. Velike međunarodne platforme koje posluju u EU već su obavezne da poštuju GDPR, pa mnoga od ovih prava možete koristiti i direktno kroz njihova podešavanja.
Šta roditelji mogu da urade
Osnovne mjere zaštite kao što su jake lozinke, dvofaktorska provjera, provjera dozvola aplikacija i privatni profili smo opisali u tekstu o digitalnom otisku. One su temelj. Koraci ispod idu dalje: ne samo da zaštitite naloge, već da utičete na to šta se o djetetu zna i zaključuje.
Smanjite ono što se može zaključiti
- Isključite praćenje između aplikacija. Na iPhone-u zabranite aplikacijama da traže praćenje, a na Androidu obrišite reklamni ID. Tako se ponašanje iz različitih aplikacija teže spaja u jedan profil.
- Ne dijelite imenik. Mnoge aplikacije nude da „pronađu prijatelje“ učitavanjem kontakata. Time otkrivate društveni graf cijele porodice, uključujući ljude koji na to nisu pristali.
- Odvojite naloge. Dijete ne treba da koristi roditeljski Google ili Apple nalog, niti obrnuto. U suprotnom se profili miješaju, a zaključci o jednoj osobi pripisuju drugoj.
- Birajte servise koji prikupljaju manje podataka. Za pretragu, poruke i pregledač postoje alternative koje ne grade reklamne profile. Poruke sa enkripcijom sa kraja na kraj ne može da čita ni sam servis.
Pogledajte i ispravite ono što je već zaključeno
- Provjerite kategorije oglasa koje su vam platforme dodijelile (Google My Ad Center, podešavanja oglasa na Meta platformama i TikTok-u) i uklonite one koje ne želite.
- Iskoristite pravo na pristup. Osim alata „Preuzmi svoje podatke“, možete kompaniji poslati zahtjev da vam kaže koje podatke ima, zašto ih koristi i s kim ih dijeli.
- Tražite brisanje. Za podatke djeteta koji više nisu potrebni, ili za koje povlačite saglasnost, možete tražiti brisanje. Sačuvajte kopiju zahtjeva, a ako ne dobijete odgovor, obratite se Agenciji.
Uključite dijete u odluke o njegovom identitetu
- Postepeno predajte „ključeve“. Kako dijete raste, neka samo odlučuje o sve više podešavanja, uz razgovor o tome šta svako znači.
- Pregledajte stare objave zajedno. Kada dijete poraste, pogledajte šta ste objavili o njemu dok je bilo malo i uklonite ono što ne želi.
- Razgovarajte o algoritmima. Pitanje „Zašto misliš da ti aplikacija prikazuje baš ovo?“ uči dijete da primijeti kako ga platforma „čita“.
Za sve ovo pripremili smo radni list „Digitalni identitet mog djeteta“ koji vas vodi korak po korak.
Besplatan radni list
Digitalni identitet vašeg djeteta gradiće se sa vama ili bez vas. Razlika je u tome da li će ga oblikovati uglavnom platforme u pozadini, ili dijete koje razumije šta dijeli, šta se o njemu bilježi i koja prava ima.
Najbolji početak je jedan razgovor. Odvojite sat vremena, preuzmite radni list „Digitalni identitet mog djeteta“ i zajedno mapirajte gdje se sve nalaze vaši podaci. Iznenadićete se, i vi i dijete.