Dijete kaže da će pogledati „još jedan“ video, a pola sata kasnije i dalje skroluje. Vi pokušavate da otkažete probnu pretplatu, a dugme za otkazivanje ne možete da pronađete. Aplikacija vas pita „Da li ste sigurni da želite da propustite ovo?“, kao da odlazak treba opravdati. U tim trenucima lako je pomisliti da je problem u nama: da nemamo dovoljno volje ili da nismo dovoljno pažljivi. U većini slučajeva nije tako.
Iza mnogih od ovih situacija stoje takozvani „dark patterns“, odnosno manipulativni obrasci dizajna. To su rješenja u aplikacijama i na sajtovima koja su napravljena tako da korisnika navedu na odluku koju sam ne bi donio: da ostane duže, potroši više, podijeli više podataka ili ne ode kada je htio. Termin je 2010. godine skovao britanski dizajner Hari Brinjal (Harry Brignull), a danas ga koriste i evropski regulatori.
U ranijim tekstovima pisali smo o tome šta plaćamo kada je aplikacija besplatna i ko zapravo gradi digitalni identitet vašeg djeteta. Manipulativni dizajn je alat kojim se taj poslovni model sprovodi u praksi: što više vremena provodimo na platformi, to više oglasa vidimo i to više podataka ostavljamo. U ovom tekstu objašnjavamo najraširenije trikove, zašto su djeca prema njima posebno osjetljiva i šta možete da uradite već danas.
Manipulativni obrasci dizajna i kako ih prepoznati
Beskonačni skrol i automatsko puštanje
Na TikToku, Instagramu i YouTube Shorts sadržaj nema kraja. Nema posljednje strane ni prirodne pauze u kojoj bi se mozak zapitao „da li mi je dosta?“. Kada jedan video završi, sljedeći već počinje. Odluku da se prestane mora donijeti korisnik, svaki put iznova, dok je odluka da se nastavi već donesena umjesto njega.
Ovim obrascima upravljaju algoritmi preporuke, odnosno sistemi vještačke inteligencije koji uče šta zadržava pažnju svakog korisnika. Evropska komisija je u februaru 2026. godine u preliminarnim nalazima ocijenila da upravo beskonačni skrol, automatsko puštanje, push obavještenja i visoko personalizovane preporuke na TikToku krše Akt o digitalnim uslugama (DSA), jer podstiču kompulzivnu upotrebu, posebno kod djece.
Nizovi (streaks) koji „nestaju“
Snapchat broji koliko dana zaredom dvoje prijatelja razmjenjuju poruke. Duolingo broji dane učenja, a mnoge igrice nagrađuju svakodnevno prijavljivanje. Niz od 200 dana postaje nešto što dijete ne želi da izgubi, pa se poruka šalje iz obaveze, a ne zato što ima šta da se kaže.
Holandska organizacija Bits of Freedom je u martu 2026. godine anketirala 300 mladih od 13 do 21 godine. Njih 86% aktivno održava nizove na Snapchatu, a više od polovine onih koji ih imaju osjećalo bi se loše kada bi drugi prekinuo niz. Svaki četvrti je bar jednom platio da vrati izgubljeni niz. Kada bi mogli da biraju, 42% bi ovu funkciju isključilo.
Skriveno dugme za odjavu
Prijava na pretplatu traje jedan klik, a za odjavu treba proći kroz nekoliko menija, ponuda i pitanja. Stručni naziv za ovo je „roach motel“: lako se uđe, teško se izađe. Američka Savezna trgovinska komisija (FTC) je zbog ovakvog postupka sa pretplatom Prime 2025. godine postigla poravnanje sa Amazonom vrijedno 2,5 milijardi dolara.
Sličan trik je i takozvani confirmshaming: dugme za odbijanje napisano je tako da vas posrami, na primjer „Ne, ne zanima me ušteda“.
Lažna hitnost
„Još samo 2 komada“, „ponuda ističe za 09:59“, „14 osoba trenutno gleda ovaj proizvod“. Ovakve poruke često nisu tačne, a i kada jesu, namjena im je da preskočimo razmišljanje. Kod djece se ista logika pojavljuje u igricama: ograničeni predmeti koji su dostupni „samo danas“, kutije sa nasumičnim nagradama (loot boxes) i virtuelne valute koje skrivaju koliko se pravog novca zapravo troši.
Podešavanja privatnosti napravljena da zbunjuju
Dugme „Prihvati sve“ je veliko i plavo, a „Odbij“ sitno, sivo ili skriveno iza opcije „Više opcija“. Podešavanja privatnosti razbacana su po različitim menijima, a pitanja su formulisana dvostrukom negacijom, pa nije jasno da li „isključeno“ znači da nešto dijelite ili ne dijelite. O tome kako se podaci prikupljaju i u aplikacijama koje svakodnevno koristimo pisali smo u tekstu Koliko su vaši podaci na Viberu zaista privatni.
Novi oblik: AI koji ne želi da odete
Isti obrasci sele se i u AI četbotove. Istraživanje Harvardske poslovne škole iz 2025. godine analiziralo je šest popularnih aplikacija za AI društvo (companion apps). U više od 37% razgovora u kojima se korisnik pozdravljao, četbot je pokušao da ga zadrži: izazivao je osjećaj krivice („Zar već ideš?“), radoznalost ili je jednostavno ignorisao pozdrav. Ovi postupci su povećavali angažovanje i do 14 puta. Ako dijete koristi AI asistente ili društvene aplikacije sa četbotovima, korisno je da zna i za ovaj trik. Više o rizicima pišemo u tekstu Je li AI siguran za djecu?.
Zašto su djeca posebno pogođena
Ovi trikovi djeluju na sve nas, ali kod djece i tinejdžera nailaze na manji otpor. Dio mozga koji je zadužen za samokontrolu, planiranje i odlaganje nagrade razvija se do sredine dvadesetih godina. Istovremeno, sistem nagrađivanja u adolescenciji je naročito osjetljiv na novo, na pažnju i na prihvatanje vršnjaka. Lajk, nova poruka ili produžen niz zato za tinejdžera imaju veću težinu nego za odraslu osobu.
Postoji i društvena strana. Niz na Snapchatu nije samo broj, već i znak prijateljstva. Ako dijete prekine niz, može se činiti da je prekinulo i odnos, pa pritisak ne dolazi samo od aplikacije, već i od drugara. Zbog toga savjet „samo ga ugasi“ rijetko funkcioniše bez razgovora.
Djeca takođe teže prepoznaju komercijalnu namjeru. Odrasla osoba zna da odbrojavanje na sajtu prodavnice služi prodaji. Dijete od deset godina koje u igrici vidi „ponudu koja ističe za sat vremena“ često to doživljava kao dio igre. Zato je važno da roditelji ne posmatraju ovo kao pitanje discipline, nego kao pitanje znanja: kada dijete razumije kako trik radi, lakše mu se odupire.
I najzad, manipulativni dizajn i prikupljanje podataka idu zajedno. Što dijete duže ostaje na platformi, to algoritam bolje zna šta ga zadržava, a digitalni otisak koji pritom ostavlja ostaje i kada odraste.
Šta možete da uradite
Najkorisnije što djeca mogu da nauče je jedno pitanje: „Ko ovdje odlučuje, ja ili aplikacija?“ Kada zajedno skrolujete, pokažite im odbrojavanje u igrici, dugme „Odbij“ koje je sitnije od dugmeta „Prihvati“ ili poruku koja vas posrami ako odbijete. Djeca vole da otkriju trik, i kada jednom nauče da ga vide, lakše ga prepoznaju i sama.
Kod nizova je korisno razgovarati i sa drugarima djeteta, ili bar o njima. Dogovor u društvu da niz nije mjerilo prijateljstva skida pritisak mnogo više od zabrane. Pomaže i jednostavno pravilo za kupovinu u igricama: ako je ponuda „samo danas“, sačekajte do sjutra. Dobra ponuda preživi jedan dan.
Osim toga, postoji niz tehničkih koraka koje možete preduzeti:
Nije do volje, već do dizajna
Kada dijete ne može da prestane da skroluje, to ne znači da je slabo ili neposlušno, niti da ste vi pogriješili kao roditelj. Znači da je s druge strane ekrana tim stručnjaka koji je dobro uradio svoj posao. Dobra vijest je da se ovi trikovi, kada se jednom prepoznaju, mnogo teže primaju. Nekoliko podešavanja i jedan razgovor o tome „ko ovdje odlučuje“ mogu da vrate dio kontrole tamo gdje joj je mjesto: djetetu i porodici.
Više savjeta o bezbjednosti djece na internetu pronaći ćete u našem resursnom centru za roditelje.