Teško je naći nekoga u Crnoj Gori ko nema Viber. Na njemu su porodične grupe, roditelji iz odjeljenja, komšije iz zgrade, kolege s posla. Preko njega zakazujemo kod doktora, dogovaramo majstora, dobijamo obavještenja od opštine. To potvrđuju i brojke. Prema istraživanju Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP) iz septembra 2025, Viber koristi 82,8% građana koji imaju pametni telefon, što je znatno više nego WhatsApp (57,8%), Instagram (58%) ili Facebook Messenger (50,7%). Viber pomalo gubi korisnike (2023. ga je koristilo čak 97,2% ispitanika), ali je i dalje ubjedljivo prvi.
Kad toliki dio našeg privatnog života prolazi kroz jednu aplikaciju, pitanje kako ona postupa s našim podacima prestaje da bude stvar tehnike i postaje stvar svih nas. Viber se godinama predstavlja kao siguran i privatan. Međutim, od jula ove godine u njega je ugrađen ChatGPT, preko saradnje s američkom kompanijom OpenAI. Time je otvoren novi put kojim vaše poruke mogu otići s telefona. U grupi taj put može otvoriti bilo ko od članova – i to u ime svih ostalih.
U ovom tekstu istražujemo Viberova pravila privatnosti, stranice za korisničku podršku i sudske spise, da vidimo šta zaista piše u sitnim slovima: šta Viber štiti, šta ne štiti.
Šta Viberova enkripcija štiti - a šta ne
Kad u četu vidite onaj mali katanac, to znači da je poruka zaključana tako da je mogu pročitati samo pošiljalac i primalac. Stručno se to zove enkripcija “s kraja na kraj” (end-to-end ili e2e). Ključ za otključavanje postoji samo na vašim telefonima, pa poruke ne može čitati ni sam Viber. Prema Viberovim podacima, ova zaštita je od 2016. uključena sama od sebe za razgovore udvoje, obične grupe i pozive. Zaštita je stvarna, ali ima tri slabe tačke o kojima Viber ne priča mnogo.
Prvo: Viberu moramo vjerovati na riječ. Viber kaže da radi na istom principu kao Signal, aplikacija koju stručnjaci za bezbjednost smatraju najsigurnijom. Razlika je u tome što je Viber svoje rješenje napravio sam i ne pokazuje ga nikome. Kod Signala svako može da provjeri kako aplikacija radi. Kod Vibera ne može niko osim Vibera. Nijesmo uspjeli da nađemo nijednu javno objavljenu nezavisnu provjeru njegove zaštite.
Ni prošlost ne uliva previše povjerenja. Istraživači s američkog Univerziteta New Haven otkrili su 2014. da Viber šalje fotografije, snimke i lokaciju potpuno nezaštićeno, i da se fajlovi s njegovih servera mogu otvoriti bez ikakve lozinke. Kažu da im Viber nije ni odgovorio prije nego što su to objavili. Puna zaštita uvedena je tek dvije godine kasnije.
Drugo: dosta toga uopšte nije zaštićeno. Po Viberovim sopstvenim pravilima, katanca nema u:
- zajednicama (Communities) i kanalima, a baš preko njih mnogi naši mediji, opštine i firme obavještavaju građane;
- razgovorima s botovima, uključujući botove firmi i raznih servisa;
- Viber Out pozivima ka običnim brojevima;
- grupnim pozivima – U važećim pravilima privatnosti kao zaštićeni se navode pozivi “jedan na jedan”, dok se grupni pozivi ne pominju.
Treće: reklama kaže jedno, fusnote drugo. Na svojoj stranici o bezbjednosti Viber tvrdi da ništa od onoga što pošaljete ne ostaje na njegovim serverima kad poruka stigne. Ali ako čuvate rezervnu kopiju razgovora (backup) na Google Driveu ili iCloudu, sam Viber priznaje da ona više nije pod njegovom zaštitom. Ko se domogne vašeg Google ili Apple naloga, može da čita i vaše prepiske. Osim toga, zaštita se završava na ekranu: svako iz grupe može vašu poruku da proslijedi, kopira ili da napravi snimak ekrana.
Do skoro se ovo odnosilo samo na druge ljude. Od ove godine odnosi se i na samu aplikaciju.
Enkripcija nije isto što i privatnost
Katanac skriva šta ste napisali. Ne skriva kome ste pisali, kada, koliko često ni odakle. A Viber nije dobrotvorna organizacija: aplikacija je besplatna, vlasnik je japanska kompanija Rakuten, a novac dolazi uglavnom od reklama i plaćenih usluga. Šta se sve o vama prikuplja piše u Viberovim pravilima privatnosti, posljednji put mijenjanim 23. septembra:
U pravilima piše i da se podaci mogu obrađivati na serverima u SAD, Aziji, Evropi, Rusiji, Australiji i Brazilu. Spisak toga ko je s kim bio u kontaktu tokom dvije godine je upravo ono što najviše zanima istražitelje, trgovce podacima i hakere. Katanac to ne pokriva.
Nijesmo pronašli ni da Viber objavljuje izvještaj o transparentnosti, iz kojeg bi se vidjelo koliko zahtjeva za podacima dobija od država, od kojih i koliko ih ispuni. Meta, Google i Apple takve izvještaje redovno objavljuju.
Nije Viber jedini koji skuplja ovakve podatke, a ni WhatsApp nije primjer kako treba. Ali Signal dokazuje da se aplikacija za dopisivanje koju koriste milioni može napraviti tako da o vama ne zna gotovo ništa. Viber je jednostavno izabrao drugi put.
A šta kaže naš zakon?
Crna Gora je upravo dobila novi zakon. Skupština je 4. septembra 2026. usvojila novi Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, usklađen s evropskim GDPR-om. Zakon je stupio na snagu 19. septembra, ali se primjenjuje tek od 19. marta 2027. Do tada važi stari zakon iz 2008.
Razlika je velika. Stari zakon na strane kompanije gleda vrlo usko: primjenjuje se na njih uglavnom ako za obradu podataka koriste opremu u Crnoj Gori. Za firmu iz Luksemburga čiji su serveri razbacani po svijetu, to je teško dokazati. I kazne su simbolične – pravno lice može platiti najviše 20.000 eura.
Novi zakon to mijenja. On važi i za kompanije koje nemaju sjedište u Crnoj Gori, ako nude usluge ljudima ovdje, čak i besplatne, ili prate njihovo ponašanje (član 3). Takve kompanije moraju odrediti svog predstavnika u Crnoj Gori (član 28). Za Viber, koji koriste stotine hiljada naših građana, to bi od marta 2027. trebalo da znači gotovo iste obaveze prema nama kao prema korisnicima u EU. Nekoliko pravila iz novog zakona direktno se tiče AI opcija:
- Privatnost mora biti podrazumijevana (član 26). Po osnovnim podešavanjima smiju se obrađivati samo podaci neophodni za konkretnu svrhu. Teško je vidjeti kako se s tim slažu AI sažeci koji su sami od sebe uključeni u svim grupama.
- Saglasnost mora biti dobrovoljna, informisana i nedvosmislena, a povlačenje mora biti jednako lako kao davanje (član 8).
- Podaci o zdravlju, vjeri ili političkim stavovima ne smiju se obrađivati bez izričite saglasnosti osobe (član 10). Kad jedan član grupe zatraži sažetak, ostali takvu saglasnost nijesu dali.
- Za nove tehnologije s visokim rizikom obavezna je procjena uticaja na zaštitu podataka, prije početka obrade (član 36).
- Slanje podataka u zemlje van EU, poput Amerike, dozvoljeno je samo uz odgovarajuće zaštitne mjere (čl. 45–50), a Agencija može naložiti da se takvo slanje obustavi (član 65).
- Agencija dobija pravo da izriče upravne novčane kazne (član 65).
Šta možete uraditi već sada
Nadzor sprovodi Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, koja je po zakonu nezavisna. Ko smatra da su mu prava povrijeđena, može Agenciji podnijeti zahtjev za zaštitu prava, a po važećem zakonu Agencija mora odlučiti u roku od 60 dana. Svako može podnijeti i inicijativu da Agencija sama pokrene nadzor nad nekom kompanijom, a novi zakon je obavezuje da takvu inicijativu ispita i obavijesti podnosioca (član 74). Viberova pravila privatnosti navode da se korisnici mogu žaliti i svom nacionalnom organu i luksemburškom regulatoru.